Ove godine i jednu i drugu grupu na izlazu iz Kotor Varoša ispratila je televizijska ekipa Federalne televizije na čelu sa Marinom i snimateljem Hakijom.
I ove godine  s nestrpljenjem smo očekivali svetkovinu svetoga Ivana Krstitelja koja se na poseban način slavi u drevnom svetištu u Podmilačju. Iz godine u godinu raste interes naših kotorvarošana ići pješice svetome Ivi, mnogima je po prvi puta, a neki po prvi puta poslije rata hodočaste pješice tom svecu i isposniku. U nedjelju u ranim jutarnjim satima stigla je jedna grupa naših kotorvarošana iz požeške kotline i u 8 sati su s molitvom i uz fra Perin blagoslov započeli svoje pješačenje put Podmilačja. Njih oko 70-tak predvođeni vrijednim Markom Kljajićem stigli su busom i u pratnji jednoga kombija koji je prevozio njihove stvari i hranu sa Luka krenuli put Podmilačja. Oni su htjeli pješačiti danju zato su poduzeti ovaj pothvat, a neki od njih su na samom početku krenuli bosi vjerujući i nadajući se Božjoj pomoći i zagovoru svetoga Ive na tom trnovitom putu. Grupa od nekoliko pješaka stigla je iz Austrije i krenuli su ispred župne kuće prema Podmilačju. Budući da je bio dan mogli su se od Skendera spuštati preko Ciganjke i Ugrića i tako uvelike skratiti asfaltni put prema Ugru. U večernjim satima stigli su u selo Bešpelj gdje su domaćinski ugošćeni od ljudi toga sela okrijepljeni hranom, kupanjem i mnogi od njih su prenoćili u obiteljima koji su im otvorili svoje domove.

Ove godine i jednu i drugu grupu na izlazu iz Kotor Varoša ispratila je televizijska ekipa Federalne televizije na čelu sa Marinom i snimateljem Hakijom.

U popodnevnim satima počeli su stizati drugi hodočasnici koji su željeli ići pješice i tradicionalno započeti svoj put iz dvorišta naše župne crkve. Preko stotinu pješaka skupilo se na molitvu i blagoslov u našu župnu crkvu i po vrelini popodnevnog sunca krenuli put Podmilačja. Najveći broj je bio mladih, a među njima i naš najstariji hodočasnik Pile Sirovina rođen 1934. godine koji je među prvima ponio hodočasnički križ predvodeći kolonu mladih u pratnji župnika fra Pere. I u ovoj grupi bilo je onih koji su po prvi puta išli pješice tako da im je  put do Sokolina bio najteži. U kasnim satima grupa se približila Skenderu i uputila se asfaltnim putem put Ugra. Poslije ponoći vrijedni Gile sve je hodočasnike počastio svježim pićem i toplim kiflama pekare Tradicija., a malo potom stigli su naš fra Marko i fra Zoran i sve hodočasnike počastili pićem i toplom kavicom koja je nas je osvježila i probudila tako da smo oko 4 sata stigli do Tadijinog restorana gdje nas je gostoljubivi domaćin dočekao i ponudio nam mogućnost odmora na nekoliko sati. Ujutro nas je sam Tadija počastio kavicom,  ispratio i zaželio sretan put i kolona je krenula preko sela Prisike starim putem  i Milaševaca do škole u Bešpelju. Zahvaljujući zauzetosti našega fra Zorana i fra Vinka Jelušića njihovi mladi su prokrčili stari put uz Prisiku tako da je bilo lakše ići sjenovitim putem iako je uzbrdica veća. Na ovaj način smo put skratili i zaštititi se od žestine lipanjskog sunca koje je pojačavalo svoju snagu. Negdje oko podne stigli smo do škole u Bešpelju gdje nas je čekala dobra hladovina, svježa voda, gostoljubivi domaćini i obilan ručak uz piće. Tradicionalno gostoljubivi Bešpeljani su nas ugostili i dvorili nad nama tako da možemo reći da se tako nešto može samo poželjeti. Dvije žene iz Bešpelja uputile su se s nama pa smo po prvi puta krenuli ka Podmilačju iz Bešpelja preko Cvitovića do svetišta svetoga Ive. Moram naglasiti da su neki i ove godine velik dio puta propješačili bosi, ali ipak su stigli zdravi do svetišta. Na ulazu u svetište svetoga Ive opet nas je dočekala Federalna televizija, pa smo u molitvi i pjesmi stigli do ulaza gdje nas je čekao župnik fra Zoran i u zavjetnoj crkvi sve nas blagoslovio i poželio dobrodošlicu. I ove godine svi pješaci spavali su u župnoj kući koja je u izgradnji, a ujaci iz Podmilačja su nam ponudili večeru i okrepu. Uvjereni smo  da su sve žrtve, znoj i žuljevi imali smisla jer bez muke i znoja nema napretka kako duhovno, tako i materijalno.

Sljedeće godine nam je deseto hodočašće pješice i uvjereni smo da će i ono biti svečano i radosno.
PeK