Susret Karajica

Probuditi osjećaj radosti zbog susreta s onima koje volimo i ljubimo. Posebno su se tome veselili najmlađi.

Susret kao pojam i stvarnost jest važan i sadržajan u svakom vremenu, posebno onda kad su oni rijetkost i formalnost. Obitelji Karajica nisu željele susrete takvima, te su pod motom „Kao biseri rasuti po svijetu...“ organizirali susret Karajica. Oni su se uoči duhovskog blagdana 10–12. lipnja ove godine zajedno sa svojim obiteljima, rodbinom i prijateljima okupili u rodnom selu Baština, te ga prigodnim programom proslavili.
Vremena i prilike učinili su svoje. Udaljili smo se na mnoge strane i zauzeli raznim poslovima. Među Karajicama ima visoko svršenih škola i nositelja danas uglednih službi, do prosječno uređenih života. Za prvi, za mnoge povijesni susret - ne i zadnji, došlo se predahnuti na izvoru. Vratiti korijenu, osnovi na koju smo svi otkani. Probuditi osjećaj radosti zbog susreta s onima koje volimo i ljubimo. Posebno su se tome veselili najmlađi. Starijima su proradile emocije do najvišeg stupnja. Kod nekih je šutnja govorila više od riječi!
Program susreta započeo je u 11.00 sati misom i molitvom za pokojne na mjesnom groblju Baština, koju je s tematskom propovjeđu predslavio fra Stipo Karajica, uz suslavlje fra Petra Karajice i drugih okupljenih prezimenjaka, rodbine, vjernika i prijatelja. Nakon mise s. Stjepanka Karajica je održala prigodno meditativno-duhovno promišljanje na temu „Blaženstva – Govor na gori...“ i tako nas svratila do zdenca Biblije koja nas u svemu određuje i nadahnjuje. Kratko i lijepo za pamćenje. Fra Pero nas je najkraćim putem p(r)oveo u „Hod kroz povijest Karajica“.
Program susreta je nastavljen na rodnom ognjištu Karajica, nekadašnjih stalnih domova, danas samo povremenih svratišta, uz zajednički objed i glazbeno druženje. Posjet, obilazak rodnih ognjišta i evociranje uspomena iz najranije mladosti bili su razlogom više za sjetniji rastanak u nedjeljno jutro svetkovine Duhova, noseći sjećanja od prije devetnaest godina istog dana od prisilnog napuštanja istih ognjišta. Mnogih od tada više nema živih među nama, ali ostaje zavjet čuvati i voljeti svoje - barem u srcu. Hvala svima na dolasku i potpori susreta, radujući se nekom novom.
fra Stipo Karajica
  Povratak