Kotorvaroška Dolina

Dopisivanje

 Security code

Vaše misli

Mato Andrijevic
Bravo Marko ajde orgaziraj nešto zabavnije je kad se igra
Datum: 10.7.2017.

Topalovic Marko
Kako bi bilo opet da igramo sa nasim jajcanima nogometnu utakmicu u dane Rokova . Lipi pozdrav svima.
Datum: 8.6.2017.

Kotorvarosanin
Koji bi se to Hrvati vratili u Kotor Varoš? Rat je odavno prosao, tko se htio vratiti taj se i vratio, tko se nije vratio do sada nece ni u buducnosti. One koje nisu otjerali puskom '90-ih otjerali su politikom nakon rata, a djelomicno smo i sami sebe otjerali svojim nacinom razmisljanja. 1991. godine je u KV bilo 10 000 Hrvata, 14 000 Srba i 11 000 Muslimana. Prema popisu 2013. godine je 1000 Hrvata, 13 000 Srba i 5 000 Muslimana u KV. 1991. godine je udio Hrvata u ukupnom broju stanovnika bio oko 30%, Srba oko 40% i Muslimana oko 30%. Danas je udio Hrvata u ukupnom broju stanovnika u KV 5%, udio Srba je 70% i udio Muslimana je oko 25%. Eto, netko je odradio dobar posao za vrijeme rata, a onda ga nastavio i nakon rata. Trebalo bi sada jos vidjeti kakva je raspodjela tog stanovnista po starosti, ali i bez da se trudim i trazim brojke vjerojatno je svima jasno kako stvari stoje. Danas je 2017., rat je zavrsio prije 20-ak godina i sada netko spominje vracanje i financiranje tog povratka. Tko god to spominjao debelo je zakasnio, 20 godina u zivotu prosjecnog covjeka jako puno i to spominjanje financiranja povratka je bestidan odnos prema svima nama koji jos nismo zaboravili na taj grad iz kojeg su nas isto tako bestidno otjerali. 20 godina nisu nista radili da se vratimo, a neki drugi su radili sve da se ne vratimo i onda sada spominju milijune maraka za povratak. Nikad nista nisu i nikad nam nista nece napraviti dobroga, nitko od njih, mi sami smo mogli napraviti dosta toga, ali smo vecinu propustili. Steta da je tako, jer Kotor Varos je jedan lijep grad u kojem je vecina nas mogla zivjeti kvalitetnije nego sto zivimo sada. I na kraju, mislim da financiranje povratka nije neki problem, lako se mi sami okupimo u neku zakladu, da nas se skupi nekoliko tisuca (a toliko nas se moze skupiti) i da svi zajedno ponudimo ono u cemo smo dobri mogli bi sami financirati sve one koji se zele vratiti u Kotor Varos, ne treba nam to obecavati ni jedna strana politike, a to sto se ne okupljamo smo kaze nesto o nama.
Datum: 16.5.2017.

Pavle Grgić
Povodom gubitka vaše mame, žene i bake primite iskrenu sućut, Anto, Ivica, seko, Perka, Juro, Marko, Pero, ma svi naši Kaćarevi sa svojim obiteljima
Datum: 9.5.2017.

Kotorvarošanin
Pogledah tv-prilog o posjeti Visokih predstavnika Hrvatske i Entitetske vlasti našemu Kotor Varošu. Ne znam razloge i detalje posjete, vjerojatno znaju domaćini sugovornici, ali me ohrabri izjava, možda obećanje gosp. Davora Čordaša, ministra u Vladi RS-a da će u dvije godine biti uloženo oko 2.500.000 KM za potrebe povratka Hrvata u Kotor Varoš. Pratit ćemo pomno obećanja, jer iznos-cifra nije nimalo malena, a onda treba zahvaliti ili pokuditi naznačenoga gospodina i dužnosnika. Lp Kotorvarošanima.
Datum: 24.4.2017.

Udruga "Kotorvarosko Novo Selo"
Svim Kotorvarošanima želimo radostan i Duhom ispunjen Uskrs. SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS Udruga " Kotorvaroško Novo Selo "
Datum: 13.4.2017.

Novoselka
Pjesma za Kotoriscane I sad tece i zubori, poznat kroz stoljeca mnoga, Kotoriste vodom poji, izvor vode, Trcinoga. A u basti iznad njega, behar procvijetao, pa cio kraj uokolo, beharom zamirisao. I Vrbanja uvijek isto, kroz Bjeline tece, Pozdrav za Kotoriscane- zuboreci rece.
Datum: 27.3.2017.

Kotorvarošanin
Prošli tjedan je u Bjelovaru od posljedica moždanog udara umro kotorvarošanin, iz Čepka Mato (Antin) Piličić u 80. godini života. Zajedno sa suprugom Lucijom, rođ. Zeba je zadnje godine života živio u dosta skromnim/bijednim uvjetima, te tako umro i ispraćen na groblje Gornje Plavnice kod Bjelovara. Ukopne i druge troškove supruzi Luciji su pomogli podmiriti svojim novčanim prilozima: Marko Bjelobrk Capo, Ivan Klarić, Marko Julardžija Kačar, Igor Bilobrk, Marko Bilobrk, Ilija Lukić Čerčo, Zlatan Kljajić, Ivica Grgić Grga, fra Tonio Vučemilović, fra Stipo Karajica i Zvonko Marić None. Ovdje spomenutima od srca Hvala, a pokojnom Mati vječni smiraj kod nebeskog Oca!
Datum: 26.2.2017.

Stipo Davidovic Bajker
Nasim pokojnicima pokoj vjecni daruj im Gospodine a obitelji iskrena krscanska sucut. Pozdrav svim mojim kotorvarosanima PS. Bas mi je drago da je ovaj zlocinac uhapsen
Datum: 11.2.2017.

Kotorvarošanin
Umiru naši stariji, a s njima i starine Priča o najstarijem Kotorvarošaninu Anti Josipoviću (Datum objave; 25.11.2013.) Anto Josipović sin Ivana i Kaje rođ. Josipović je najstariji Kotorvaroški župljanin, Hrvat i vjernik. Mnogi ga od milja zovu Antićev. Rođen je 11. 11. 1920. godine u Zabrđu. Ovih je dana skromno, u krugu svojih najdražih, proslavio, vjerovali ili ne, punih 93 godine. U siječnju 1945. godine se oženio s Jelom Josipović rođ. Zeba. S njom je rodio jedinca sina Ivana, koji se oženio s Mandom rođ. Josipović i od kojih do danas ima četvero unučadi: Marka, Jelu, Antu i Josipa i praunuku Paulinu. Nikad nije radio, oduvijek se bavio poljoprivredom i od plodova škrte zemlje skromno i zadovoljno živio sa suprugom i sinom. Materijalno mu nikada nije puno značilo. Od djetinjstva mu je vjera značila sve i vjere se nije stidio ni tada kada je to bilo teško. Držao se one: “Moli i radi”. Sve što je stekao, stekao je krvavim radom. Nije negirao ni jednu vlast, ali kroz sve režime što je prošao kroz život – nikad se nije odrekao svoje vjere niti je izgubio svoj ponos. Tijekom srpske agresije na Kotor Varoš u lipnju 1992. godine, iako već poodmakle dobi, on i supruga su bili okrutno izvedeni iz obiteljske kuće i izloženi fizičkom maltretiranju i torturama, od čijih je posljedica Anto zadobio teži moždani udar i liječio se preko tri mjeseca. Nakon toga je, zbog narušenog zdravlja i povremenih grubih maltretiranja od strane doseljenih susjeda Srba u selo Zabrđe, morao napustiti rodni dom u kolovozu 1995. i nakon kratkog boravka u Hrvatskoj, zaputio se u Njemačku u grad Hamburg, gdje i danas solidnog fizičkog i mentalnog zdravlja staračke dane provodi kod sina Ivana i nevjeste Mande, koji o njemu brinu i pomažu mu u svakodnevnici. Supruga Jela je umrla i sahranjena 2005. u Zabrđu, a on i dalje pokretan i još uvijek laganim korakom dva puta dnevno prošeta obližnjim parkom i porazgovara s ljudima. Na misu ne može ići, zbog sve mučnijeg podnošenja vožnje, ali se svakodnevno moli i zahvaljuje Bogu koji ga je nagradio bistrim umom i životnom mudrošću. Anto je bio i jest praktičan vjernik. Svijetli je lik Kotorvaroškog kraja kako se u teškim životnim okolnostima može ostati uspravan. Možda je taj bogati duh razlog njegove dugovječnosti. Jedino malo slabije čuje, ali to ga ne sprječava da svakodnevno gleda televiziju i pomno prati sva društvena i politička zbivanja. Zna sve što se događa, a osobito prati događaje vezane za rodni Kotor Varoš i ljude u njemu. Ostaje ova priča za sjećanje i pamćenje, a najstariji Kotorvarošanin je umro 8. veljače 2017. godine u 97. godini života, a ukop s misom zadušnicom je u groblju Zabrđe, u subotu, 11. veljače 2017. godine. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! S. Karajica
Datum: 9.2.2017.
|<  <   1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 ...   >  >|
Stranica: 1 od 726
Povratak

Izdvojeno

Glasnik broj 115

izašao je novi broj

Datum: 10.5.2017. Pregledaj PDF

Glasnik br. 114

Novi broj Glasnika dostupan je za pregled.

Datum: 27.1.2017. Pregledaj PDF

Anketa

Na šta mjesečno trošite najviše novca

Slika tjedna

sm13