Crtice iz Zlatne doline

Naši ...

 
Poznato je da su u Zlatnoj dolini (Požeška kotlina) mnogi Kotorvarošani pronašli svoj novi dom. Neki su otišli još davnih šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a neki u vihoru rata devedesetih. Neki jer su htjeli, a drugi opet jer su morali. Kako god bilo, u novom su kraju pustili svoje korijene, povezali se za zajednicom u koju su došli i, ono najvažnije, ostali vjerni Kristu i Crkvi. Od Stražemana i Velike, preko Kaptola, Vetova i Kutjeva, uistinu gdje god dođeš, susrest ćeš nekoga iz kotorvaroškog kraja. „Ima nas puno i dobro smo raspoređeni“, reče netko u šali. A u svakoj šali ima nešto istine.
Donosimo jednu priču u kojoj su glavni akteri Kaptolčani i Kotorvarošani koji su svoj novi dom pronašli u Kaptolu. Ne podijeljeni nego povezani svjedočeći da i danas trebamo biti, poput prvih kršćana, „jedno srce i jedna duša“.
 
HODOČAŠĆE/IZLET VELIKOG ŽUPNOG ZBORA IZ KAPTOLA U AUSTRIJU
 
Od 23.-25.2. 2024. župni zbor iz Kaptola gostovao je u Austriji. Članovi toga zbora su Kaptolčani i Kotorvarošani koji su se u Kaptolu udomaćili i vole Kaptol kao i Kotor Varoš.
U tri, dobro organizirana i osmišljena dana, obišli su, vidjeli i doživjeli puno toga lijepoga.
Prvi dan su, vozeći se prema Welsu, uživali u prekrasnim i raznolikim krajolicima Hrvatske, Slovenije i Austrije.
24.2. su obišli St. Florian (Stift Sankt Florian), augustinski samostan i uživali u moćnim zvucima Brucknerovih orgulja. Za to je bio zaslužan Maestro Josip Prajz, glazbenik kotorvaroških korijena koji je ujedno i glavni organizator puta.
U Linzu su obišli mnoge crkve:
Alter Dom (Stara katedrala), Stadtpfarrkirche (gradska župna crkva Uznesenja Marijina), Uršulinsku crkvu, Karmelićansku crkvu, Minoritenkirche...
Imali su čast pjevati na misi u katedrali Bezgrešnog začeća BDM (Mariendom), najvećoj crkvi Austrije.
25.2., na drugu korizmenu nedjelju, svojim su pjevanjem uveličali misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ivana (Stadtpfarkirche) u Welsu.
U ta tri dana susreli su mnoge Kaptolčane i  Kotorvarošane koji u tuđini zarađuju kruh svoj svagdanji.
Najveća zasluga za ovo putovanje ide domaćinima u Welsu, Ani i Ivi Čolić koji su otvorili vrata svoga doma i ugostili zboraše!
Otvorili su oni vrata svoga srca koje je uistinu veliko! Hvala im na njihovoj dobroti! Ivo je rodom iz Rujevice, a njegovi su doselili u Kaptol na samu Cvjetnicu 1962. Sa suprugom Anom je 1969. otišao u Wels „trbuhom za kruhom“.
Hvala i svim našim ljudima tamo negdje u tuđini koji ne zaboravljaju tko su, što su i otkuda su. Ne zaboravljaju gdje su im korijeni. Gospodin ih čuvao gdje god bili!
Gradimo zajedništvo, imajmo srce za druge, ne zaboravimo svojih korijena.
Po tome smo ljudi, po tome smo kršćani!
 Ljubica Maljur
  Povratak