Kotorvaroška Dolina

Oda majci

Datum: 26.9.2007.
Draga majko, svekrvo, punice, bako i prabako... Prije punih 87 ljeta Ti ugleda svjetlost svijeta. U Kotor Varošu u Ružicu rodu vidje ćaća Markić svoju pravu zgodu.


Pa kad dođe do velikog braka napuniše djecom dvorište od ćaće nam Marka.
Iako su vremena i godine bile izuzetno teške, vi se niste odricali bešike
Osmero nas Ti si na svijet dala,
To je hrabrost i to nije šala.
Troje nažalost ne preživi vihor i posljedice drugog svjetskog rata
Znamo dobro da njih nosiš duboko u srcu kao što ih je nosio i pokojni tata
U obadva posljednja rata Ti si izbjeglica bila
Oba puta sve si izgubila, ali jedno nisi, Ti u Boga nadu,
Zato evo te ovdje ponovo na svome u slobodi i noću i danju
Svima nama rat je donio samo velike tuge i boli
Molimo se Bogu da to više nikad ne dozvoli
Nosimo mi svi ožiljke velike i male
Molimo se da nam poštedi u budućnosti naše mlade
Na ognjištu ovom smo imali kućicu sa verandom i dvije sobice male
Ali nam nije bilo tijesno jer tu nije bilo puno galame
Sjećamo se uvijek našeg plemenitog pokojnoga Starog
I On je dio ovog svega nama darovanog,
Kada bi u svijet odlazili on na pragu uz blagoslov reče
Sinko od čistog obraza u životu nema veće sreće
Nerado je od kuće odlazio iako bi u tuđini puno više zaradio
No jednom zbog tegobe i nestašice teške
Kreće on sa svojim sinom Matom do Tromeđe pješke
Pa onda sa vlakom do Baranje u kuruzovo branje
Sve od ranog jutra do mrkloga mraka beru oni kuruze kod Vudraka Branka,
Na pilani bi samo 7 hiljada zaradio i toliko sa Markovu sobu u Banja Luci platio
Već je tada i autobus za Banja Luku bio
Ali on je na pokrpanom biciklu po prašnjavom cestom stanarinu nosio
Da bi sinu Marku fakultetske i životne želje ostvario
Ali naši roditelji nisu se predavali nego su povrće i mahune mnoge uzgajali
Da bi poplaćali te sve naše škole
Rijetki su roditelji kao što su naši da sami škole nisu imali
A za školu svoje djece sve bi u životu dali
Dali ste mnogo fakultete visoke i životne škole
Ali za ove životne da bi mi postali ljudi vas vaša djeca ponajviše vole
Ja nisam pjesnik, ali imam osjećaj i žara
Da se zahvalim u ime svih nas za sve što si nam u životu dala
Ovi stihovi su namijenjeni od tvoje djece Tebi
Za tvoj devedeseti bit će i bolji i ljepši
Da te Bog poživi to svi mi želimo od srca reci
Uz riječi ove skromne ali sa puno stila
Želimo Ti reći koliko si nam draga, a još više mila
Ovo mi u ime sve tvoje djece nije lako proturit kroz zube
Slova i riječi ove u meni duboke osjećaje iz djetinjstva bude
Jer ovo nisu samo pusti stihovi i proza
Ovo je osjećaj srca što se reći mora.
Za tvoj rođendan nam i župnik fra Pero dođe
Možda će neki i od ovih stihova i u Glasniku da prođe,
Fra Peru nam Bog dade u pravo vrime da ne bi njega i njegova glasa
Za župu Kotor Varoš slabo bi bilo spasa
Evo nam i našeg dragog fra Zoke od sv. Ive
Njemu se svi na oltaru dive
Jer mu je propovijed kao kod pok fra Mije
A došao nam je i moj najdraži šure što bi da mi njega nije
Kod njega imam uvijek popust za sve moje grije.
Pa čak i Šarčević iz Svjetla riječi pridruži se nama
Znajući da rođendan ima naša mama
Evo su i dosle komšije sa svih strana
Uvijek kažeš svoj komšiluk ne bi nizašto dala
Da čovjek ne živi samo o kruhu i hrani stoji u bibliji već o pradavni
Nego i od lijepi rijeci jer one mogu i duše da liječi
Da za nas više značiš nego svi dukati u velikoj vraci
Ima li bi Tebi još mnogo toga reći
Ali neka stoji za tvoj 90-ti
A dotle živi nam u sreći
Neka Ti i stota bude mobilna i čila
Neka Ti starost za užitak bila
Neka Te Bog poživi sve do stote tako
Svi recimo neka bude tako. Amen
Mika Pranjić Povratak

Izdvojeno

Glasnik broj 125

Za vas smo pripremili u ovom broju ...

Datum: 6.11.2019. Pregledaj PDF

GLASNIK BROJ 124.

Pročitajte...

Datum: 22.8.2019. Pregledaj PDF

Anketa

Božić je dan

Slika tjedna

IMG_20191101_113245_resized_20191106_041923931